Nakon osnivanja Armije Republike Bosne i Hercegovine 15. aprila 1992. godine tokom izrade njenih obilježja (grba, zastave, činova, odlikovanja), vodilo se računa i o zvaničnom pozdravu (salutiranju) između vojnih lica.

Umjesto standardnog načina, kako se pozdravlja u svim armijama svijeta, sugerirano je da se u Armiji Republike Bosne i Hercegovine pozdravlja polupodignutom rukom s otvorenim dlanom i raširenim prstima.

Ovo je starobosanski način pozdrava, koji je ponovo uveden u upotrebu! Takva vrsta pozdrava predstavlja prastari način komuniciranja. Na tlu Bosne i Hercegovine takav način pozdravljanja prisutan još od antičkog perioda. Njime se kod svih naroda iskazuju dobre namjere prema drugom licu.

Na velikom broju stećaka u Bosni i Hercegovini nalazi se uklesan lik sa podignutim rukom u znak pozdrava koji stoji na otvorenom polju i pozdravlja nas obasjan sunčevom svjetlošću.

Pozdrav predstavlja poruku “Ja te znam i ti znaš mene.” Poručuje nam “Ja te vidim i ti vidiš mene. Vidiš me jer ja vidim tebe.”

U pozdravu je prisutno povjerenje. Podignuta ruka poručuje “Ja ti vjerujem i ti moraš vjerovati meni. Moram te vidjeti i ti mene moraš vidjeti.” Zašto je to tako? “Ako mi ne vjeruješ, ne vjerujem ni ja tebi. Ako me ne vidiš, nećeš vidjeti sebe. A ako ne poznaješ ili ne vidiš sebe, ja te ne poznajem i ne vidim. U tom slučaju, ti si barbarin“.

Taj specifičan način pozdravljanja zadržao se i nakon okupacije naše zemlje od Osmanlija, pa se ovaj simbol može naći i na nekim muslimanskim nišanima (groblje na Alifakovcu u Sarajevu i drugdje).

Zahvaljujući pokazanom interesu armijskih krugova, prije svega generala Stjepana Šibera, zamjenika načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine, ova ideja je prihvaćena i od njega razrađena. Na sjednici Predsjedništva RBIH od 14. augusta 1992. godine, usvojena su Vježbovna pravila ARBIH, a u njima ovaj pozdrav. Time je taj pozdrav zvanično uveden u ARBiH. Njegovu promociju je učinio upravo general Stjepan Šiber, prilikom smotre jedne jedinice ARBiH.

Treba naglasiti da je ovaj pozdrav i danas prisutan u našoj zemlji, među svim njenim narodima. Sjetimo se, kada sretnemo poznanika, samo podignemo ruku, baš na način kako je to prikazano na ilirskim spomenicima, srednjovjekovnim stećcima i kasnijim nišanima.