22. maja 1992. godine Bosna i Hercegovina postala je članicom Ujedinjenih naroda. (Rezolucija 757), čime je, kao sukcesor SFRJ, postala ugovorna strana svih konvencija i sporazuma koje je ratificirala SFRJ. U radu Ujedinjenih naroda BiH sudjeluje preko stalnih predstavništava u New Yorku, Ženevi, Beču, kao i pri UNESCO-u u Parizu.

22. maj 1992. jedan je od najvažnijih datuma u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine.

Republika BiH je u UN primljena na osnovu rezultata referenduma održanog 29. februara i 1. marta 1992. godine odnosno na osnovu međunarodnog priznanja koje je uslijedilo nakon toga.

Pred zgradom UN-a u New Yorku zaviorila se i prva zastava BiH sa zlatnim ljiljanima.

Upečatljiv je tada ostao govor Harisa Silajdžića. Pozvao je međunarodnu zajednicu, delegate, kompletan civilizovani svijet da reaguje odmah, a na moralnoj pomoći se zahvalio.

“Ljudska tragedija katastrofalnih razmjera prijeti da se desi u mojoj državi ako se odmah ne poduzmu hitne mjere da se spriječi teror u BiH. S obzirom na težinu sukoba u mojoj državi, pozivam Vijeće sigurnosti da aktivira Poglavlje 7. Povelje Ujedinjenih naroda, pozivam zainteresovane strane da se okonča ovo besmisleno kršenje osnovnih ljudskih prava”, poručio je tada Silajdžić.

Silajdžić je tražio da se našoj zemlji omogući pravo da se brani, što je pravo koje garantuje Povelja UN-a.

Uslijedio je ogroman aplauz, ali na reakciju je BiH čekala još nekoliko godina. Bez obzira na prijem u UN na BiH je nastavljena bespoštedna agresija, koja je trajala sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu, 14. novembra 1995. godine.

Tog dana je BiH stekla pravo članstva u ostalim međunarodnim organizacijama, vođenja postupaka pred međunarodnim sudovima, ali i gradnje odnosa sa drugim državama.

Generalna skupština UN-a jednoglasno je primila našu zemlju u svoje članstvo. Tako je BiH dobila puni međunarodni legitimitet.