Njegov grob u Kući cvijeća na Dedinju na godišnjicu smrti od ranih jutarnjih sati svake godine posjećuju poštovaoci, među kojima je najveći broj ljudi iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije.
Josip Broz Tito je preminuo u 15.05 časova u nedjelju 4. maja u svojoj 88. godini, u bolnici u Ljubljani.
“Umro je drug Tito. To su večeras saopštili Centralni komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Uskoro ćemo emitovati izvještaj sa sjednice Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije”, glasio je tekst koji je nešto prije 19 časova pročitao spiker TV Beograda Miodrag Zdravković, koji je za taj zadatak bio određen još u februaru te godine.
Jedna od najupečatljivijih scena na vijest o smrti predsjednika Republike Josipa Broza Tita dogodila se u Splitu.
U trenutku objave Titove smrti na stadionu „Poljud” igrao se 43 minut fudbalske utakmice između „Hajduka” i „Crvene zvezde”, koja je vodila 1:0.
Tačno u 19.12 časova na teren je ušao jedan čovjek i dao znak sudiji Nusrefu Muharemagiću da prekine utakmicu. Nakon toga igrači su se okupili oko sudije na sredini terena, a oko 50.000 gledalaca na tribinama je ostalo u šoku. Iznenađenoj publici i igračima se preko razglasa obratio predsjednik „Hajduka” i predsjednik Izvršnog vijeća (gradonačelnik) Splita Ante Skataretiko koji je saopštio vijest o smrti predsjednika Tita i pozvao sve prisutne da mu minutom ćutanja odaju počast.
Odmah nakon toga, publika na tribinama i igrači na terenu su otpjevali pjesmu „Druže Tito mi ti se kunemo” i himnu „Hej Sloveni”, nakon čega su se u tišini razišli kućama.
Taj događaj snažno je odjeknuo u jugoslovenskim medijima i postao je jedan od nezaobilaznih simbola žalosti građana Jugoslavije za svojim voljenim predsjednikom.
Tito je rođen u Kumrovcu, u Zagorju, u mješovitoj hrvatsko-slovenačkoj porodici, maja 1892. godine. Tokom njegovog života kao datum rođenja obilježavan je 25. maj, i to kao Dan mladosti.
Na čelu Jugoslavije nalazio se punih 35 godina.
Sahrani Josipa Broza Tita u Beogradu prisustvovalo je više od 200 visokih ličnosti iz cijelog svijeta, što je nesumnjivo izraz njegove sasvim posebne historijske uloge i izuzetnog ugleda koji je uživao.
Sahranjen je 8. maja 1980. godine u Beogradu, po sopstvenoj želji u zimskoj bašti svoje rezidencije na Dedinju, koja je nakon toga nazvana “Kuća cvijeća“. Pored velikog broja građana Jugoslavije, sahrani je prisustvovalo 209 delegacija iz 128 zemalja svijeta, zbog čega je zvanično proglašena za najposjećeniju sahranu nekog državnika u historiji.
Sahrani je prethodio prijenos njegovih posmrtnih ostataka Plavim vozom iz Ljubljane, preko Zagreba u Beograd, gdje su tri naredna dana bili izloženi u centralnoj sali zgrade Skupštine SFRJ.
Ovdje su mu građani, domaće i strane delegacije, u mimohodu odavale posljednju počast.
Titova sahrana je direktno prenošena preko televizije u Jugoslaviji i još 16 zemalja svijeta, a u nekoliko zemalja je naknadno emitovan cijeli snimak ili važniji dijelovi sahrane, zbog čega je prema podacima Evrovizije proglašena za drugi najgledaniji događaj u 20. vijeku, odmah poslije sletanja Misije “Apolo 11” na Mjesec, jula 1969. godine.
