Da se podsjetimo

Tačno u podne, 2. maja 1992. godine započet će jedan od najgorih dana u historiji grada Sarajeva. Nakon puškaranja, koje se čulo iz pravca današnjeg Doma Armije, a tadašnjeg Doma JNA, uslijedit će do tada neviđen napad na grad. Grad je napadnut sa svih strana. U mnogim dijelovima grada vode se ulične borbe.

Već oko četiri popodne bilo je poginulih i ranjenih na obje strane. Glavni problem za branitelje grada predstavljala su oklopna vozila. Nekoliko vozila se već kretalo gradom. Kolona tenkova krenula je također iz pravca Grbavice, od Vrbanja mosta ka Skenderiji. Činjenica da su oklopnjaci, koji su se već nalazili u gradu pogođeni od strane branitelja, vjerovatno je utjecala na promjenu plana. Kolona tenkova se povlači na početne pozicije, odakle otvaraju paljbu ka civilnim objektima u gradu.

Ista situacija se dogodila i sa kolonom tenkova koja je krenula ka Aerodromskom naselju. Napadači očigledno nisu znali da branitelji grada ne raspolažu sa dovoljno protuoklopnih sredstava.

Najžešće borbe u toku dana vodile su se na prostoru Skenderije. Slike zapaljenih tramvaja prenijele su sve svjetske televizijske stanice. Oklopnjaci su se primakli na svega tridesetak metara od zgrade Predsjedništva BiH i Međunarodnog press-centra gdje su i zaustavljeni. Agresor je, unutarnjom  diverzijom zapalio zgradu Glavne pošte. Uništeno je 40.000 linija te telefonska komunikacija važnih državnih institucija. Pokušaj da se pješadijskim prodorom grad presiječe – zaustavljen je. Sarajevo je izloženo do tada nepojmljivoj artiljerijskoj paljbi. Minobacači od 82 mm postaju “dječija igračka” u odnosu na granate kalibra od 122 mm. Po prvi put grad je izložen i paljbi iz višecijevnih bacača raketa.

Drama usred tragedije

Prava drama započinje u 19:00 sati. Nakon povratka sa Lisabonskih pregovora Delagacija BiH na čelu sa predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem slijeće na sarajevski aerodrom. Predstavnici UNPROFOR-a, koji su bili obavješteni, i koji su trebali dočekati delegaciju, ne pojavljuju se. Umjesto UNPROFOR-a, dočekuje ih JNA. Zarobljavaju predsjednika i cijelu delegaciju.

Kao u nekom filmu, potpuno slučajni poziv jedne građanke u prostoriju gdje su se nalazili, dovest će predsjednika Izetbegovića uživo u program RTV SA. Započinje neviđeni medijski spektakl.

Građani u skloništima, uglavnom preko tranzistora uživo prate pravu dramu. Borbe se u toku emisije rasplamsavaju, a snage branitelja vrše pritisak na Bistriku gdje se nalazi Komanda JNA. U vjerovatno najdužem dnevniku ikada, postignut je dogovor da se narednog dana oslobodi predsjednik Izetbegović sa pratnjom. Sa druge strane, branitelji tebaju dopustiti izlazak iz grada glavnokomandujećem JNA, generalu Milutinu Kukanjcu i njegovih 400 oficira i vojnika koji su se nalazili u kasarni. U kasnijim rekonstrukcijama ovog događaja često se naglašava pokušaj da se izvrši državni udar u kome se u glavnoj ulozi pojavljuje Fikret Abdić.

I nakon postignutog dogovora, i konačno završenog dnevnika, nastavljeno je granatiranje. Cijeli grad bio je u plamenu. Do ranih jutarnjih sati cijelim gradom su odjekivale granate. Uništeni su brojni javni i civilni objekti uključujući i zgradu Hitne pomoći.

Narednog jutra, cijeli grad je bio prekrivren staklom i prašinom. Dim se izvijao iznad grada. Mnoge zgrade su se još uvijek gorijee. Ljudi su provirivali iz svojih kuća. Na ulicama su bili i prodavači novina.

Na naslovnici Oslobođenja stajao je veliki naslov “Brutalan napad na Sarajevo”. Piše: “Tek će jutro pokazati koliko je života odnio jučerašnji dan pakla u Sarajevu, ali dileme nema – bio je to najteži dan u njegovoj historiji”…

Samo Bog je znao das u tog 3. maja Sarajlijama ostala “samo” još 1.394 takva dana i noći.

Smrt fašizmu!