Genocid u Ahmićima je ratni zločin kojeg su počinili pripadnici 4. bojne vojne policije HVO-a i jedinice “Jokeri” protiv bošnjačkih civila tokom bošnjačko-hrvatskog sukoba 16. aprila 1993. u selu Ahmićima, u općini Vitez u Bosni i Hercegovini. Ubijeno je 116 osoba. To je bio najveći pojedinačni pokolj tokom sukoba između Bošnjaka i bosanskohercegovačkih Hrvata.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.

Pokolj su otkrile mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske i pukovnik Bob Stewart.

Napad

3. aprila 1993. hrvatsko vodstvo sastalo se u Mostaru i raspravljalo o mirovnom planu Vancea-Owena. U skladu sa sporazumom, prema uputi ministra odbrane BiH, odlučeno je da će se provesti stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području “hrvatskih provincija” (provincije 3, 8 i 10) pod komandu HVO-a, kao i stavljanje svih oružanih snaga (Armije BiH i HVO-a) na području “muslimanskih provincija” pod zapovjedništvo Armije BiH, radi efikasnije odbrane od velikosrpske agresije. Bošnjaci nisu pristali provesti odluku.

U petak, 16. aprila, u 5:30 ujutro, došlo je do istovremenih sukoba između HVO-a i Armije BiH u naseljima Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantići, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste, a napad na Ahmiće je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude. Male grupe od oko 5-10 vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih, te ubijali ili tjerali mještane. Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije lokalne džamije su uništene eksplozivima.

Prema Centru za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je 180.

Počinioci su bili pripadnici slijedećih jedinica: Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a “Jokeri”, Viteška brigada HVO-a, Vitezovi te brigada “Nikola Šubić Zrinski”.

Prema navodima prohrvatskih medija, Ahmići su bili apsolutno legitiman vojni cilj, selo u kojem su se stalno nalazile dobro naoružane, ukopane i utvrđene bošnjačke snage, uključujući džamiju i osnovnu školu. Po spoznajama hrvatskih obavještajaca u Ahmićima su se nalazile dobro naoružane, ukopane i utvrđene bošnjačke snage.

Armija BiH je, 16. aprila ujutro, trebala iskoristiti Ahmiće kao najpogodnije polazište za daljnje napredovanje prema obližnjem Vitezu iz pravca istoka jer se selo nalazi na veoma važnoj uzvisini s koje su Bošnjaci još od oktobra 1992. nadzirali glavnu cestu Travnik – Busovača, otežavajući, a povremeno i sprječavali prolazak hrvatskim snagama.

Stoga je jedinica Vojne policije HVO-A zajedno s mjesnim pripadnicima HVO-a, nakon nekoliko oružanih provokacija s bošnjačke strane, poduzela neočekivani napad na selo, suočivši se sa žestokim bošnjačkim otporom i pretrpjevši značajne gubitke, što je sve u jednom trenutku dovelo do toga da odgovorni hrvatski zapovjednici izgube nadzor nad situacijom, pa se jedna apsolutno legitimna akcija aktivne odbrane izopačila u uništavanje sela i nepromišljeni divljački pokolj velikog broja Bošnjaka.

Za sve stradale žrtve u genocidu u Ahmićima proučimo Fatihu.

El Fatiha!