U masakru na poligonu kod osnovne i srednje škole u Srebrenici 12. aprila. 1993., poginulo je 74 civila, a 100 ranjeno, najviše omladine, a više od 30 ih je preminulo kasnije u bolnici.

Masakar srebreničkih civila na poligonu tog kobnog, 12. aprila, je bio samo uvod u genocid.

Neka zauvijek prekinuti dječiji osmjeh i razdragana dječija igra bude opomena svakom čovjeku.

Neka se nikome i nikada ne ponovi Srebrenica.

– Ratna drama u Srebrenici početkom ‘93. godine trajala je uveliko. Ofanziva vojske RS u Podrinju natjerala je kolone izbjeglih Bošnjaka u Srebrenicu. Jedino mjesto u tom kraju pod kontrolom Armije BiH. Grad je bio pretrpan zbog brojnih izbjeglica koje su stizale u Srebrenicu. U odnosu na prijeratnih 7.000 stanovnika, u gradu je u toku rata živjelo više od 30.000 ljudi, a u okolnim selima još toliko. Smrtonosni obruč oko Srebrenice postajao je sve uži, posebno nakon što su Srbi zauzeli Cersku i Konjević-Polje. Zaseoci i sela su nestajali u plamenu. 20.000 izbjeglica iz tog područja osvanulo je na ulicama Srebrenice.

Početkom aprila među narodom u Srebrenici se proširila vijest da je sklopljeno primirje i da uskoro dolaze trupe UN-a. Ljudi su zato bili opušteniji i slobodnije su se kretali ulicama. Djeca su se tih dana okupljala na školskom igralištu, gdje su bili organizovani nogometni turniri. Tako su 12. aprila 1993., dok je na tribinama sjedilo nekoliko stotina gledaoca, na samo igralište pale četiri granate većeg kalibra. U trenu je poginulo više od 70 ljudi, a više od stotinu je ranjeno. Krvi je bilo na sve strane.

El Fatiha!