BARIKADE NAKON REFERENDUMA 1. MARTA 1992., GENERALNA PROBA OPSADE SARAJEVA: Rajko Dukić – „Sve je presječeno, sve držimo, Sarajevo je u blokadi“; Radovan Karadžić – „Odlično“

Iz knjige „Sarajevo, od referenduma do agresije i napada na grad – 05- i 06. aprila 1992. godine“, autora Nihada Halilbegovića

– Barikade su bila generalna proba opsade i kasnije napada na grad.

Naređenja je osobno izdavao, sa desetog sprata hotela „Holiday Inn“, šef kriznog štaba SDS-a Rajko Dukić.

U jednom od presretnutih razgovora od 2. marta, Dukić izvještava predsjednika SDS-a Radovana Karadžića o toku same akcije blokade Sarajeva. Razgovor teče ovako:

Karadžić: „Kakvo je stanje?“

Dukić: „Ovaj, tu smo, uglavnom svi na okupu, ima nas puno. Pa, mislim da je dobra situacija. Vi znate da je jedan čovjek nastradao.“

Karadžić: „Naš čovjek u svatovima, je li tako?“

Dukić: „Ne, ne, na barikadi je poginuo, tu kod Pofalića.“

Karadžić: „A zar i dole ima barikada?“

Dukić: Da, da, da. Sve je to presječeno. Sve držimo. Sarajevo je u blokadi, kompletno.“

Karadžić: „Odlično, dobro. Onda ćemo se sutra, ujutro, ja ću opet zvati prije…“

„Sa saopštenjem koje je Rajko Dukić potpisao u 10 sati ujutro, i iz Centrale SDS-a uputio redakcijama, jasni su pravi motivi blokade grada, koju Sarajevo u svojoj istoriji nije zabilježilo. Prvi zahtjev iz saopštenja SDS-a je da se obustave sve aktivnosti na proglašenju nezavisnosti i suverenosti Bosne i Hercegovine. U danu u kome se Bosna i Hercegovina trebala vjenčati sa svojom suverenošću i nezavisnošću, došlo je do vjenčanja druge vrste. Desila se sarajevska ‘krvava svadba’. U tome nije bilo ničega spontanog i slučajnog. Nikada ranije,vjenčanja obavljena u Novom Sarajevu, nisu proslavljana na Baščaršiji. Razdragane svatove nisu napali stanovnici Baščaršije. Zločin su, prema prvim informacijama MUP-a BiH, izvršili kriminalci, ranije poznati organima gonjenja. ‘Krvava svadba’, u času u kome su se očekivali posljednji rezultati dvodnevnog glasanja, glasanja za nedjeljivu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, iskorištena je za ‘spontanu’ blokadu Sarajeva“.

Dakle, Karadžić zna za svatove i zna da je u svatovima nastradao „naš čovjek“, kako on kaže. Uz sve okolnosti koje su se dešavale, priznanje Karadžića da je to njihov čovjek, upućuje nas na razmišljanje da je ono što se dešavalo u vezi sa svatovima na Baščaršiji i pogibije svata, rezultat scenarija SDS-a. Naime, nepoznato je do tada da je srpsko vjenčanje obavljeno u nekoj od općina, u ovom slučaju u Novom Sarajevu, odnosno Novom Gradu, a da su svatovi proslavljalii i veselili se na Baščaršiji. Kada se naša saznanja o ovom događaju „poslože“ i kockice poredaju i popune mozaik, onda postaje jasno da je taj događaj unaprijed izrežiran od strane SDS-a, nažalost sa neželjenim posjedicama…