1875. putovao je BiH pisac Šarl Irijart (Charles Yriarte) koji je tada, u vrijeme ustanka, objavio i knjigu na francuskom jeziku. Na jednom mjestu u toj knjizi Irijart je zapisao: “Rezultat sadašnjeg sistema fatalno je jasan. Pravoslavna djeca pod utjecajem igumana, katolička pod utjecajem franjevačkih svećenika, a muslimanska pod utjecajem hodže, idu u školu i uče kako da se međusobno mrze…”
Ljubuški kraj može se ponositi svojom 1906. godinom (veliki štrajk i pobuna), svojim razvijenim naprednim pokretom i učešćem u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji – 1400 boraca u partizanskim jedinicama, tri narodna heroja: Jure Galić Veliki, Marijan Primorac i Enes Orman. Nije se gledalo ko je Srbin, ko Musliman a ko Hrvat, zajedno su se borili protiv fašizma, za ideju bratstva i jedinstva, bolji život u sreći i miru. O tome je pisao Mahmud Konjhodžić u Kronici o ljubuškom kraju.
Mislili smo da je Ljubuški oslobođen od fašista 29. oktobra 1944. godine. Ali nije nažalost.
A kako je bilo poslije velikog potresa, u januaru 1962. godine kad je Tito posjetio Ljubuški – pogledajte u nastavku. ⬇
