Nezavisna Država Hrvatska (NDH) bila je fašistička marionetska država Trećeg rajha i Kraljevine Italije za vrijeme Drugog svjetskog rata, između 1941. i 1945. godine. Proglašena je 10. aprila 1941., nakon invazije Sila Osovina na Kraljevinu Jugoslaviju.
Sa svjetske pozornice NDH je nestala oslobađanjem teritorije od strane jedinica jugoslavenskih partizana 1945. godine. Osnivanje Nezavisne Države Hrvatske potpomognuto je njemačkim nacističkim režimom. Vođa njenog stvaranja je bio Ante Pavelić zajedno s Ustaškim pokretom. Obuhvatala je područja Hrvatske (bez obale i gradova Split, Zadar, Rijeka i Pula), čitavu Bosnu i Hercegovinu, dijelove Srijema sa gradom Zemunom. Kapitulacijom Italije, NDH preuzima vlast nad gradovima i otocima koji su do tada bili pod italijanskom upravom, te kasnije nad Bokom Kotorskom. Glavni grad bio je Zagreb, veći centri bili su: Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Dubrovnik i Osijek. Vojska je bila sastavljena od ustaške i domobranske vojske. Glavne religije su bile katolicizam, islam i pravoslavlje.
Nastanak
Bjelovarski ustanak
Hrvati u kraljevskoj vojsci nakon izbijanja rata masovno počinju otkazivati poslušnost. Dana 8. aprila otvoreno su se pobunili 108. pješadijski puk u Velikom Grđevcu i 40. dopunski puk u Severinu. Uz pomoć Hrvatske seljačke zaštite zauzimaju žandarmerijsku stanicu u Garešnici, stižu u Bjelovar i pružaju podršku gradonačelniku dr. Juliju Makancu, koji istog dana proglašava »uskrsnuće hrvatske države«. U Bjelovar slijedećeg dana stižu i vojnici iz drugih jedinica, što je bio znak očitog raspada jugoslavenske vojske.
Proglašenje
Od 5. aprila 1941. Ante Pavelić preko radio stanice glavnog ustaškog stana “Velebit” poziva hrvatski narod na uspostavu NDH. 10. aprila 1941. bivši austrougarski pukovnik Slavko Kvaternik izvršio je uspostavu NDH preko Radia Zagreb u 16 sati, a njemačka vojska započela je ulaziti u grad Zagreb sat vremena kasnije. Kvaternik je djelovao u dogovoru sa njemačkim izaslanikom Edmundom Weesenmayerom. Ovaj je u prethodnih desetak dana više puta kontaktirao Vladka Mačeka, nagovarajući ga da preuzme čelnu funkciju nove države, što je Maček odbijao. Weeesenmayer je ipak nagovorio Mačeka na izjavu kojom poziva svoje pristaše na mir i lojalnost novoj vlasti. Kvaternikov proglas i Mačekova izjava emitirani su na radiju.
Kvaternikov proglas
Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.
Pozivam sve Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naročito sve časnike, podčasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze, te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik poglavnika.
Bog i Hrvati! Za dom spremni!
Mačekova izjava
Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava. Pozivam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd, da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.
Stanovništvo
- 4.817.000 Hrvata (uračunati muslimani),
- 1.848.000 Srba,
- 145.000 Nijemaca,
- 70.000 Mađara,
- 37.000 Slovenaca,
- 44.267 Čeha i Slovaka.
Izvan hrvatskih državnih granica živjelo je po tom izvještaju 1.727.548 Hrvata.
Ivan Košutić, međutim, navodi neki drugi izvještaj istog Državnog brojidbenog ureda. Po njemu NDH zauzima državnu teritoriju od 100.265 km2, ima 6.474.331 stanovnika, od toga:
- Hrvata 4.868.831,
- Srba 1.250.000,
- Nijemaca 170.000,
- Mađara 69.000 i
- Slovenaca 37.000.
Još je objavljeno da u Srbiji i Crnoj Gori živi 280.000 Hrvata, u Baranji, Bačkoj i Banatu 118.725, Kranjskoj i Štajerskoj 18.823, a u različitim krajevima svijeta, pretežno u prekomorskim zemljama, 1.925.000, odnosno sveukupno izvan zemlje živi 2.342.548 Hrvata. U italijanskoj okupacionoj zoni, prema navodima istog ureda, živi oko 100.000 stanovnika Hrvatske. (Košutić, str. 57)
Površina se tu dakle znatno smanjila, također broj stanovnika, ali čak se povećao iskazani broj Hrvata a drastično smanjio broj Srba. Za Nijemce, Mađare i Slovence brojke su iste.
