Da ne bi uzalud izrovali beÄŤke ili peštanske ulice, Austro-Ugari su odluÄŤili “konjsku Ĺľeljeznicu” – kako se tada nazivao tramvaj – isprobati prvo u Sarajevu.
Tako se u ljeto 1884. godine poÄŤelo sa kopanjem sarajevskih ulica i polaganjem tramvajskih šina. Tom prilikom Sarajevo je ostalo bez jednog od najljepših mostova – kamenog mosta koji je premošćavao Koševski potok kod Alipašine dĹľamije, ali je dobilo i titulu prvog grada na Balkanu i u srednjoj Evropi koji je imao tramvaj.
Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a poÄŤinjala je od današnjeg Ekonomskog fakulteta, pruĹľala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom (današnjom Titovom) preko Marijin dvora i završavala na uzanoj ĹľeljezniÄŤkoj stanici. Tada je napravljena samo jedna traka pa se tramvaj vraćao istim šinama kojim je i došao. Bilo je propisano da jedan konj ne smije voziti više od dva kruga, kako se ne bi iscrpio.Johan Hanke je bio prvi “tramvajdĹľija”.
Prvi tramvaj je zvaniÄŤno poÄŤeo s radom 1.1.1885. godine u 10 sati. Sva ÄŤetiri kola za osobni promet stajala su pred stanicom u Ferhadiji, a pred njima su se okupili zemaljski poglavar Appel, civilni adlatus Nikolić, podmaršal Buvard, generali Haas i Arlow, predstojnici Zemaljske vlade i Gradsko poglavarstvo. Cijela ova svita je zatim sjela u kola i za 13 minuta odvezla se do gradskog kolodvora “glatko, ÄŤisto, neÄŤujno, kao na dlanu”.
