Fotografija mu je bila strast, bilježio je i svoju intimu.

Josip Broz nije volio da se fotografiše. Tim je veće iznenađenje serija njegovih autoporteta, snimljena na Brionima. Ljude je rijeđe portretisao. Izuzeci su Jovanka, Bela i Miroslav Krleža.

Također, ljude je snimao na masovnim okupljanjima; njihova lica su ozarena i uz sav detektivski napor, i povećanja, ni u desetom redu na grupnim fotografijama, nije moguće pronaći namršteno lice. Vidljiv je samo ponos što ih Tito snima. Snimao je i životinje, na primjer svoje pudlice kako na naduvanom dušeku plutaju morem..

Imao je najbolje aparate toga doba – Nikon, Praktica i Haselblad.

Gotovo da je nemoguće naći imalo nezvaničnu fotografiju na kojoj Tito nema fotoaparat oko vrata, naročito ako se išlo u daleke, egzotične krajeve.

Svoje snimke Broz je često razvijao sam ili uz malu pomoć prijatelja Ive Eterovića.

Razvijao je fotografije u dimenzijama 8 puta 12, 12 puta 18, 18 puta 24 cm.

I u svojim je vilama bilježio sasvim obične, svakodnevne poslove, uobičajeno održavanje vrta i terase itd.

On lično nekih većih umjetničkih ambicija nije imao, iako je sudjelovao na nekoliko grupnih fotografskih izložbi, uvijek uz napomenu da nije u službenoj konkurenciji.

Ali, njegove se tri fotografije, treba dodati, nalaze u fundusu njujorškog Muzeja moderne umjetnosti, MoMA-i.